ČABAR Pronalazak stare slike iz glavnog oltara u župnoj crkvi svetog Antuna Padovanskog u Čabru, ponovno je probudio razmišljanja o starosti čabarske crkve, počecima njezine gradnje ali i bogatstvu koje se u njoj nalazilo a uslijed određenih promjena nestalo je. Ukazivanje na mogućnost da je pronađena slika bila možda dio nekadašnjeg oltara a da je njegovom promjenom ona uklonjena, ne bazira se na povijesnim i drugim činjenicama budući da su stručnjaci procijenili da se radi o slici nastaloj negdje u XIX. ili XX. stoljeću. Proteklih dana u razgovoru s Andrijom Zbašnikom čabarskim likovnim umjetnikom i osobom koja je zaslužna da je staroj slici vraćen nekadašnji sjaj saznao sam, a to da je navedeno i u župnoj spomenici, da je slika, koja se nekada nalazila na glavnom oltaru, a kasnije ju je zamijenila sadašnja slika rad Walentina Metzingera iz 1758. godine, prenesena iz čabarske crkve u malo selo Čačić. Zbašnik je posjetio tamošnju crkvicu i utvrdio na licu mjesta da je stara slika devastirana i propala. Šteta je što se o njoj nije vodilo dovoljno brige, jer ipak radilo se o slici nastaloj najranije krajem XVII. stoljeća.
Nastanak čabarske župe tijesno je vezan uz ime hrvatskog bana i mučenika Petra Zrinskog. Uz vrijeme njezina nastanka ima dosta spornih detalja. Naime u ponekim dokumentima  poput župne spomenice spominje se da je on 1651. godine sagradio ovdje visoku peć za taljenje željezne rudače i proizvodnju željeza a nedaleko tvornice sagradio je crkvu u čast svetog Antuna Padovanskog. Kameni natpis svjedoči da je to bilo 1663. godine i ta se godina uzima kao godina osnivanja čabarske župe. Zašto je utemeljitelj izabrao baš tog sveca za zaštitnika novog mjesta i crkve nije poznato, no poznato je da je Petar svome sinu, koji se rodio 1651. godine dao ime Ivan Antun, premda u toj obitelji ne nalazimo prije imena Antun. Neka naklonost prema svetom Antunu kod Petra je svakako postojala. Na drugom mjestu u istoj župnoj spomenici zapisano je da je župa uspostavljena tek 1702. godine, a prije toga da je u Čabru bila lokalna kapelanija gerovske župe. To ipak ne može biti činjenično stanje, mišljenje je mons. Mile Bogovića gospićko senjskog biskupa koji je prije desetak godina u više nastavak u “Novom Listu” pisao o župi Čabar, njezinom nastanku i zbivanjima unutar župe. Naime, biskup Dimitri 1684. godine u popisu župa spominje i Čabar iako ne kaže izričito da je riječ o župi. Zajednica vjernika imala je ukupno 1000 duša, od čega na Čabar otpada oko 200 osoba, a ostalo na okolicu, gdje su spadala i područja današnjih župa Prezid i Tršće. U svom izvješću papi biskup Sebastijan Glavinić spominje 1695. godine izričito čabarsku župu, koja je nastala zbog radnika koji ovdje kopaju u rudnicima i proizvode željezo, što se morem razvozi u razne krajeve. Župnik se u misi i kod dijeljenja sakramenata služi “ilirskim” jezikom, tj. staroslavenskim u misi a hrvatskim u ostalim obredima. Bedeković se u svom izvješću dotiče samo mjesta Čabar i kaže da je ondje “latinski” župnik. Po tome bi izgledalo da je nakon 1695. godine u čabarske rudnike došlo dosta radnika iz nehrvatskih krajeva, pa je bogoslužje trebalo biti na latinskom.
U drugoj polovini XVII. i prvoj polovini XVIII. stoljeća  isusovci u našim krajevima razvijaju svoju bogatu misijsku djelatnost. U spomenici je 1712. godine zapisano da je  jedan misionar dolazio tri godine za redom u čabarsku župu. Mnoge je ispovjedao i mnoge zavađene pomirio. Išao je i po filijalnim crkvama. Godine 1718. propovijedao je isusovački misionar veoma uspješno na blagdan zaštitnika župe, a nalazimo ondje i slijedeće godine isusovačke misionare, koji su širili štovanje svetog Franje Ksaverskog, sveca i najvećeg isusovačkog misionara. Godine 1773. biti će u župnoj crkci u Čabru podignut oltar njemu u čast.
Glavinić spominje i tri područne ili filijalne crkve. Jedna od njih vjerojatno je crkva sv. Vida u Prezidu koju je 1727. godine biskup Pohmajevič posvetio, a1769. godine kaže se za nju da je sagrađena pred četrdeset godina. Vjerojatno se 1727. godine radilo o temeljitom preuređenju i proširenju jedne straije crkve. Ona se spominje i 1753. godine kao jedina filijala čabarske župe, ali tada već ima mjesnog kapelana.I biskup Bedeković govori 1708. godine o tri filijalne crkve. Osim one u Prezidu vjerojatno je kao druga crkva sv.Andrije u Tršću. Iako se ona uvijek u izvještajima ne spominje, nema sumnje da je postojala jer se za nju kaže da je “od pamtivjeka”. A za treću se ne zna točno koja je bila.
Župna crkva u Čabru je tijekom povijesti doživjela mnoge preinake i proširenja. Godine 1727. izvedeno je jedno od tih obnavljanja. Za vrijeme vizitacije 27. travnja 1732. godine Benzoni je posvetio tri oltara u župnoj crkvi. Prvi na čast sv. Antuna Padovanskog i sv. Ivana Krstitelja, drugi na čast sv. Lucije a treći na čast Žalosne Gospe. Također i zvono na čast Žalosne Gospe. Godine 1735. posvetiti će u istoj crkvi još oltare sv. Valentina i sv. Franje Ksaverskog. To je vrijeme kada se u našim crkvama umnažaju oltari. Čolić je zabilježio da su 1752. godine u crkvu postavljena tri nova oltara: prvi Sedam žalosti BDM, drugi sv. Antuna opata i Ivana Nepomuka i treći sv. Lucije, Barbare i Apolonije, a posvećeni su iste godine. Do 1758. godine uređen je ostali interijer crkve, a 1758. godine postavljen je i novi oltar na kojem su slike triju zaštitnika: sv. Antuna Padovanskog, Uznesenja Marijina i sv. Ivana Krstitelja. Godine 1853. podignut je novi veliki oltar s četiri nova kipa darežljivošću Polikarpa Paravića, a 1891. godine na oltar sve. Franje dolazi kip Srca Isusova, te na oltar Sedam žalosti kip Gospe Lurdske (oltare  je izradio Petar Ruter iz Osilnice a blagoslovljeni su 1897. godine). Godine 1893. naručen je i dobiven novi i ljepši kip Gospe Žalosne koji je nošen po mjestu za velike blagdane a izradio ga je Tirolac Ferdinand Stuffleser. Kip je stavljen na mjesto prijašnjeg oltara sv. Antuna opata, nasupriot tada podignute propovjedaonice. Godine 1942. napravljen je novi oltar, a od prijašnjeg ostala je samo slika glavnog titulara, djelo glasovitog slovenskog umjetnika Valentina Metzingera izrađena 1758. godine i njen barokni okvir. U vrijeme I. svjetskog rata oduzeta su sva zvona, a tek 1925. godine nabavljena su u Ljubljani nova te su postavljena u toranj crkve 6. rujna 1925. godine. A tijekom II. svjetskog rata zahvaljujući župniku Vladimiru Kraljiću zabilježeno je da je 1943. godine uređena ponutrica crkve, uklonjena su dva pokrajna oltara sv. Antuna opatat i sv. Barbare, propovjedaonica je postavljena na njezino staro mjesto a izlazom iz sakristije. Crkvu je bojadisao Antun Blažević soboslikar iz Gerova. I konačno 10. ožujka 1944. godine i 19. travnja 1945. godine Čabar je doživio dva zračna napada iz zraka pri čemu su u prvom stradale tri a u drugom šest osoba.

Na slici: Oltari u čabarskoj crkvi

  Željko Malnar