HRVATSKA ŠVICA

         ČABAR -  Brojni su stari zapisi u kojima se spominje Čabar i susjedna naselja, njegove prirodne ljepote i sadržaji. Kao autori istih pojavljuju se domaći ljudi, prvenstveno učitelji, no ima i radova koje su objavili stručnjaci i znanstveni radnici. Tako je u listu «Svijet» 1927. godine objavljen materijal pod gornjim naslovom a kao autor istog potpisan je M. Koritnik. Pretpostavljam da se radi o jednom od braće Koritnik, učitelju  koji je u to vrijeme radio u našem kraju, a poznat je po brojnim člancima koje je objavljivao tih godina. Zbog zanimljivosti opisa članak nisam htio navedeni članak kratiti, pa ga iznosim u cijelosti, onako kako je i objavljen.
«Polazeći vlakom kroz Gorski kotar mnogi će se zadiviti onim kamenim predjelima pogotovo zimi gdje je sve pokriveno snijegom, a visoke jelve, na kojiam se cakli bijelo inje, podavaju slici osobiti čar. U daljini se gubi gusta i nepregledna magla, koja pokriva svu kupsku dolinu. Brzo se mijenja slika za slikom, gube se ispred nas krasne šume crnogorice, daleke visoravni, niču malene kučice, od kojih tek krovovi vire iz snijega. To su samo letimični pogledi, a tek sve to vidjeti, proći, to su sportski užici, koje pruža priroda u svojoj promjeni. Jedino slabe komunikacione prilike u nutrinji Gorskog kotara priječe, da bi danas pojedina mjesta sa svojim divnim položajem, bila za zimski šport stjecište svih športaša i ljubitelja prirode. Jer biti 45 kilometara udaljen od željezničke stanice znači biti odcijepljen od svijeta, a desi se za velikih zimskih zapuha, da je promet po nekoliko dana uopće zapriječen. Jedno od najsimpatičnijih mjesta u nutrašnjosti Gorskog kotara je Čabar. Naokolo dižu se visoke stijene na vršcima obrasle jelovom šumom. Tik uz samo mjesto vijuga se brza Čabranka, preko koje se diže slovenska strana. Starodrevna lipa širi svoju krošnju visoko iznad kuća. Na sam Božić pokrio je Čabar snijeg i naša je mladež pozdravila taj dan, uživala u skijanju i rodlanju, mnogi su otišli u planine na veće ture i radosno se na večer vračali. Čabar imade divnu prugu za rodlanje, tu se nadje sve na okupu i u veselom zimskom športu brzo prolazi vrijeme. U okolici Čabra poznat je lov. Tu naidješ na vesele lovce, koji su svojim humorom
na glasu. Nedavno su bili zapaženi u blizini Gerova jeleni, koji su već kod nas rijetki gosti. Sada je interesantan lov na lisice tako zvano čekanje. Već se u jeseni priprave na zgodnim mjestima male kolibe, sa strvinom se privabe lisice, i onda se za dugih zimskih noći čeka neumoran lovac, dok mu ne dodje lisica na nišan.
Čabar živi svojim intimnim životom, a mladež mu daje moderan karakter. Osnovan je «Klub K.T.», koji je sa svojim jazz-bandom priredio na staru godinu ugodnu zabavu i jazz-om te njegovim originalnim tipovima iznenadio mještane. Budemo li jednom bolje spojeni sa svijetom moći će mnogi prijatelj prirode, da uživa u divnim predjelima Gorskog kotara. Kod nas uopće mnoge prirodne krasote ne mogu izići na glas ni koristiti se obilnim posjetom stranaca baš s razloga, što su komunikacije tih krajeva slabe ili nikakove. Ta otuda i stradaju Plitvička jezera, da nisu ono , što bi morala biti, naime, jedno veliko stjecište internacionalnog svijeta. Tako je i s Gorskim kotarom. Kraj, kako rekoh, pun upravo stvorenog terena za gotovo sve zimske sportove, pa nije ni čudo da ga zovemo hrvatskom Švicom, jer nas neke formacije gorja – osobito zimi- podsjećaju na daleke Alpe. Pa kad bi još bilo saobraćajnih sredstava pa komfora, što ga traže stranci, i Gorski bi se kotar razvio lijepo i ljeti i zimi».
Zbilja dirljiv opis sina ovog kraja, prožet ljubavlju prema rodnim kraju i njegovim prirodnim ljepotama, koje su zbog prometne izoliranosti, bile premalo iskorištene.

                                                                    Željko Malnar