KAMENSKI HRIB - U potrazi za neotkrivenim

Malo naselje Kamenski Hrib, smjestilo se  u dolini Čabranke, u okruženje Plešci, ispod Svete Gore.. Kao i za većinu ostalih naselja na ovom području, pisana dokumentacija je nedostatbna, bar ona s kojom smo raspolagali prigodom izrade ovog priloga, no to ne znači da se u pojedinim osobnim pismohranama ne nalazi još koji drugi dokumenat ili značajniji podatak, no isti nam nije bio dostupan. Obilazimo teren u potrazi za nekim novim prilozima i sadržakima, rauzgovarao sam s ljudima, stvorio  određenu dokumentaciju, čijom bi se kvalitetnom obradom mogao spasiti od zaborava dio naše prošlosti, isječak života, običaj ili spomen na neku zaboravljenu osobu koja je ovdje rođena ili živjela a koja je zaslužila da joj se obrati malo pažnje. Time želim generaciji koja stasa i koja dolazi ipak nešto ostaviti, neko prisjećanje o tome kako su njihovi djedovi i bake živjeli, stvarali i borili se za opstanak svojih obitelji. Ova je zemlja dosta škrta, treba uložiti mnogo znoja da bi se nešto stvorilo, a ovo što danas imamo moramo znati cijeniti jer natalo je uglavnom radom i znojem naših predaka.
Nakon ovog uvoda, vrijeme je da se posvetimo listanju i pretraživanju starih knjiga i zapisa, kako bi dio možda zaboravljene prošlosti približili sadašnjosti i spasili od zaborava. Krenuti ćemo s određenim podacima iz knjige "Ekonomika kasno feudalnih vlastelinstava - Privredni život Bankse Hrvatske" i to pododjeljak "Komoraska gospoštija Čabar (1787-1798.g.) gdje autor, Igor Karaman, navodi brojne podatke vezano uz komorske posjede u Hrvatskoj i njihovu dokumentaciju. Vrlo iscrpan prikaz stanja čabarskog imanja dao je komorski inspektor Josip Kralj na osnovi svog boravka na terenu od 2. do 28. svibnja 1788. godine. U istom se spominje dvadeset četiri naselja koja uz središte Čabar sačinjavaju komorsku gospoštiju a među njima spominje se i naselje Kamenski Hrib. Prema podacima popisa provedenog 1788. godine u ovom je naselju bilo 8 kuća u kojima je živjelo 8 obitelji s ukupno 50 stanovnika od čega 23 muškarca i 27 žena. Nije bilo u naselju nijednog konja, ali su zato obitelji imale 12 volova, 17 krava te 58 ovaca i bile bez gusaka ili pčelinjih košnica. Svih narečenih 8 obitelji bile su želiri, dakle ovdje nije bilo niti seoskog selišta niti podželira. I u Kamenskom Hribu je bilo 1788. godine više žena od muškaraca, što je bilo već tradicija u ono doba. Zanimljivo je ovom prigodom usporediti narečene podatke za 1788. godinu za cijelo područje komorske gospoštije sa stanjem jedno stoljeće kasnije, prema "Političkom i sudbenom razdjeljenju kraljevine Hrvatske i Slavonije" te podacima popisa stanovništva iz 1880. godine. Na cijelom poručju povećanje kuća odnosno obitelji iznosi kroz stotinu godina gotovo sto posto. Nasuprot tome, broj je muških neznatno smanjen (1979 prema prijašnjih 1093) a kod žena gotovo sto posto povećan (3130 prema ranijih 2100). Dok je krajem XVIII. stoljeća na jednu kuću ili jednu obitelj dolazilo po tri muškarca i tri žene, stotinu godina kasnije nalazimo u prosjeku u svakoj kući po 2 muškarca i 4 žele.
Ovom prigodom možda je vrijedno s obzirom na spomenute godine navesti i neke podatke iz "Čabarskog urbara" od 8. svibnja 1779. godine, gdje se pod "Possessione Kamenszki Hrib - Inquilini ex Colonis Liberae Magritionis facti ad idem Dominum Specantes" navode: Mathia Merle, Jacob Quaternik, Jacob Kovach, Anton Panych, Mathia Turk, Valentin Malinar i Leonard Gasparacz, a isti su morali zbog "Czelog Leta Tlake" godišnje odraditi 18 dana svaki ili ukupno 126 dana na tesanju greda, a bili su također dužni dati još neka druga davanja u poljoprivrednim proizvodima. I joo jedna kratka napomena. Naime, iz preslike Čabarskogg urbara - prve stranice prepisanog i ovjerovljenog hrvatskog urbara čabarske gospoštije, u samoj glavi - "Urbariumu" kod spominjanja naselja na koje se isti odnosi nailazimo na spomen "Kamenski Verh" iz čega bi se mogao izvesti zaključak da se narečeno naselje - Kamenski Hrib nekada zvalo Kamenski Vrh.
Zanimljivo je zaviriti i u "Političko i sudbeno razdjeljenje i repetitorij prebivališta kraljevine Hrvatske i Slavonije po stanju od 1. siječnja 1913. godine" koje je izdala Kraljevska Hrvatvsko - Slavonsko - Dalmatinska zemaljska vlada, Odio za unutarnje poslove, a sastavio Kraljevski zemaljski statistički ured u Zagrebu. Tu u III. razdjelu - "Repetitorij prebivališta po županijama, upravnim kotarima, gradovima, upravnim i poreznim općinama" nalazimo na stranici 19. na odjeljak posvećen Županiji modruško riječkoj i Kraljevskoj županijskoj oblasti Ogulin, u sklo2pu kojih se nalazi Upravni kotar Čabar s Kraljevskim kotarskim sudom Čabar, a tu je i Upravna općina Plešce s površinom od 2.763 jutara i 1580 čhv te 978 stanovnika. U sklopu iste nalazi se i naselje Kamenski Hrib s 74 stanovnika a potpada pod rimokatoličku župu u Plešcima dok su djeca pohađala Pušku školu u Plešcima. Na stani 172 iste knjige nalazimo na spomen Kamenskog Hriba u sastavu Upravne općine Plešce, Kotarske i županijske oblasti u Čabru i Ogulinu, Kotarskog suda u Čabru, Sudbenog stola u Ogulinu, Oružničke postaje u Gerovu te Brzojavne postaje i Posljednje pošte u Plešcima.
Smatram ovom prigodom za potrebnim spomenuti da se u "Osilniškoj dolini" u serijalu "Osilnica in  dolina u preteklosti" Jože Ožure nigdje ne spominje ovo naselje (odnosi se na podatke koje je autor pronašao u "Kočevsko reškem urbaru iz 1498.g. župa Gerovo, Arhiv Republike Slovenije, Fond komisije za feudalne odnose) tek spominje se neko tajanstveno naselje "Am Perg na području Požarnice i Okrivja, a sam pogled na malo detaljniju kartu tamošnjeg podrućčja ukazuje nam na činjenicu da se sam Kamenski Hrib danas nalazi između narečenih dvaju naselja, Požarnice i Okrivja te bi se slijedom narečenog slobodno moglo zaključiti da je Kamenski Hrib u stvari tajanstveno naselje "Am Perg". O tom je naselju, po Ožuri, premalo podataka, no bitno je da se ono već tada spominje, dakle da je već u 15 stoljeću bilo naseljeno. Na spomen "Am Perga" naselja u gerovskoj župi nalazimo ponovno u broju 8. "Osilniške doline" gdje Ožura u svom serijalu navodi kod davanja kmetova u Am Pergu podatak o 20 soldi za cijelu hubu (posjed), što je bilo za pedeset posto manje davanje nego što je bilo davanje kmetova primjerice u Zamostu. O tome da li je naselje Kamenski Hrib u starim dokumentima bilo poznato pod imenom Am Perg osstaje da se ispita i konačno utvrdi, kako ne bi bilo određenih nejasnoća i nadalje. Jer ako su u ono doba postojali Požarnica i Okrivje za pretpostaviti je da je možda postojao i Kamenski Hrib pod nekim drugim nazivom, jer imena naselja često su puta bila mjenjana, pa žasto onda tako ne bi bilo i ovaj puta.
I da nakon ove male dileme, nastavimo s navođenjem nekih drugih podataka o Kamenskom Hribu. Temeljem prikupljenih podataka o kretanju broja stanovnika od 1818. go 1991. godine razvidno je da je broj stanovnika varirao. Samo da spomenemo, orjentacije radi, podatak da je 1788. godine u Kamenskom Hribu bilo 50 stanovnika, 1818. g. njihov je broj porastao na 58, da bi potom 1857.g. bilo 56 stanovnika, a zatim se njihov broj kretao dalje ovako: 74 (1869), 45 (1880.), 55 (1890), 70 (1900), 74 (1910), 68 (1921), 56 (1931), 74 (1948), 75 (1953), 72 (1961), 55 (1971), 45 (1981) te 44 (1991) a koliko ih stvarno ima danas bolje je i ne spominjati. Spomenuli smo podatak da je 1788. godine u Kamenskom Hribu bilo 8 domaćinstava a ilustracije radi navodimo da je 1960.g. ovdje bilo 12 domaćinstava, 1971. godine bilo ih je 13, 1981. evidentirano je 11 domaćinstava a u 1991. godini svega 10. Zanimljivo je svakako kod Kamenskog Hriba spomenuti podatak da je primjerice u razdoblju od 1857. do 1971. godine prema navodima iz knjige Mirka Korenčića "Naselja i stanovništvo Hrvatske od 1857.-1971.g." izdane u Zagrebu 1979.g. kao 54 knjiga "Djela Akademije znanosti i umjetnosti", broj stanovnika opao za jednog, dakle umjesto 56 stanovnika 1857. godine u 1971. godini ovdje je živjelo njih 55, što je u odnosu na susjedne sredine bitno dragačije. I da ne zaboravim spomenuti podatak, da je numeracija kućnih brojeva u 1788. godini bila drugačija nego danas, kućni su brojevi u Kamenskom Hribu bili zajednički s onima u Okrivju a možda i Požarnici, dakle numeracija za narečena naselja nije išla tradicionalno od broja 1 dalje u svakom naselju posebno, već se numeriranje nastavilo iz jednog naselja u drugo.
Ovaj današnji prilog okončat ću navođenjem određenih podataka iz knjige Antuna Burića "Povijesna antroponimija Gorskog kotara u Hrvatskoj 1438.-1975.- Goranska prezimena kroz povijest" Rijeka 1983. jer smatram da će isti biti zanimljivi za vas naše slušatelje. Prema narečenoj knjizi uzevši u obzir određena prezimena, Kamenski se Hrib prvi puta spominje 1753. godine putem Elizabete Kvaternik, a dalje slijede: 1778. g. Mathia Merle, 1783.g. Ana Csopp, 1816.g. Paulus Muhvich, 1819.g. Stephanus Malnar, 21858.g. Stephanus Arih, 1860.g. Jacobus Markovčić, 1861.g. Georgius Janeš, 1864.g. Jesephus Križ, 1865.g. Gregorius Kovač, 1887.g. Stjepan Arh, 2899.g. Marko Ožura i 1924.g. Ladislav Pretnar. Zanimlji je svakako i podataka kojeg sam pronašao u urbarijalnim spisima sučije Čabar……1774/1803.g. (Vjesnik HAR i P br.29/87, str. 9-72) gdje se spominje da je iz sedamnaest mjesta čabarske gospoštije dvadeset i tri uglednija i straija mještana u "fassiones" ili "Examen ad novem puncta interrogatoria" iznijelo svoje dotadašnje materijalno stanje i obaveze a među njima bio je i Mathia Merle iz Kamenszkog Hriba. Zavirio sam i u popis birača za izbore 1999. godine gdje sam naišao na spominjanje slijedećih 11 prezimena u Kamenskom Hribu: Janeš, Jelenc, Juretić, Kovač, Markovčić, Pajnić, Rašperić, Resman, Štimac, Troha i Volf.