ČABAR, 06. listopada 2008. godine.  U knjigama razvoju pošta na čabarskom području nije posvećivana velika pažnja, a  razlog toga svakako leži u činjenici da se radilo o slabo naseljenom području, udaljenijem od većih prometnih pravaca. Ono se razvijalo dosta sporo, što rječito pokazuju i podaci o otvaranju pošta, brzojava i dobivanju telefona, ali i gradnji pojedinih prometnica.

            Slijedom navedenih podatka preuzetih iz knjiga koje su objavljene u posljednje dvije godine, autori kojih su N. Nižić i D.Hitrec, vidljive su različite godine nastanka pojedinih poštanskih ureda.  Prema tim podacima prva pošta u našem kraju bila otvorena 1859. godine u Čabru, zatim je otvorena 1975. godine u Plešcima, 1880. godine u Prezidu, 1883. u Gerovu, dok je posljednja otvorena u Tršću 1902. godine. No postoje zapisi u Zavičajnoj zbirci u Prezidu, što nam je potvrdila voditeljica Božena Leskovar, da je već 1862. godine bio uspostavljen poštanski promet između Prezida i Rakeka, a ova je veza potrajala skoro do današnjih dana. Godine 1929. počeo je voziti prvi domaći (slovenski) autobus – Meletov, na liniji Rakek – Prezid. Božena se naime sjeća da je čak i nakon osamostaljenja Hrvatske znalo poneko pismo iz inozemstva doći u Prezid preko Rakeka. 
U monografiji «Tršće» spominje se da je 1925. godine otvorena pošta u kući A. Volfa, dok se u knjizi «Političko i sudbeno razdjeljenje i repetitorij prebivališta kraljevina Hrvatske i Slavonije po stanju od 1. siječnja 1913, godine spominje da su te godina sva mjesta, dakle Čabar, Prezid, Tršće, Gerovo i Plešce imale poštu, dok je brzojavna postaja bila u Čabru, na koju je bilo vezano Tršće, te u Prezid, Gerovu i Plešcima. Upitno je zašto po tim izvorima Tršće nije imalo vlastiti brzojavni ured, te zašto se spominje da je pošta otvorena tek 1925. godine iako je Tršće stvarno poštu dobilo već 1902. godine a brzojav i telefon 1928. godine. Takvi i sličnih primjera još ima, te je potrebno ovu problematiku još dodatno istražiti i pojasniti određene nedorečenosti.
Kako bi se određene stvari dodatno pojasnile, navodim neke zapise i sjećanja, vezano uz pošte u našim sredinama. Tako je dopisnik dnevnog lista «Novice» koji je izlazio u Ljubljani Dragutin Hojkar godine 1860. u svom putopisu iz čabarskog kraja pod nazivom «Iz Loža u Čubar» spominjao:» Od lanjske jeseni, dakle od 1859. godine, imaju ipak u Čabru poštu. Za pisma četiri puta tjedno poštar dolazi u Lož i to pješice. Koliko bi bilo bolje kada bi se vozna pošta iz Delnica usmjerila preko Čubra do Loža, odakle već sva odavno ide vozna pošta na željeznicu u Rakek». Pojedinci navedeni zapis povezuju s Karelom Hojkarom poštarom iz Loža koji je često putovao u naš kraj.  Budući da je po nekima ime Dragutin izvedenica iz imena Karlo, logično je pretpostaviti da se u tom slučaju radi o jednoj istoj osobi koja se potpisivala s dva imena Karel i Dragutin.
Do 1925. godine najbliža se pošta nalazila u Čabru te je zbog toga iste godine u Tršću u kući Antuna Volfa ispod stare škole, ali na drugoj strani ulice, otvorena pošta. Stanari su dobili  nadimak «s' pušte» ili «puštarske» (Mica s' pušte, Joško puštarske Najprije je imala samo jedan telefonski broj, odnosno jednu liniju, a s Čabrom je bila povezana preko indukcijskog telefona. Komuniciranje je bilo otežano i spora te je ponekad jednostavnije bilo otići u Čabar i tamo obaviti posao.). To je potrajalo sve do 1954. godine kada je uvedena još jedna linija namjenski za slanje telegrama, a službenik iz Tršća tom je linijom u Čabar slao sadržaj brzojava. Poštanske pošiljke otpremale su se autobusom koji je vozio na liniji Prezid-Delnice. Kasnije je pošta imala svoj autobus koji je pored pošte prevozio i putnike. Prvi tršćanski poštar bio je Antun Volf koji je 1925. godine preuzeo poštu i radio sve do 1936. godine kada ga je zamijenio sin Joško, a isti je te poslove obavljao do 1941. godine kada je odveden u logor u srednjoj Italiji (Chietti). Nakon rata, 1945. godine nastavio je raditi na pošti i tu ostao do 1955. godine, kada ga je zamijenila Marija Volf koja na tom poslu ostaje punih 39 godina.  Godinu dana kasnije, dakle 1956.  pošta seli u novi prostor u Zadružnom domu gdje se i danas nalazi. Telefonske linije bile su u to vrijeme loše, svega ih je nekoliko povezivalo s Čabrom a od Čabra dalje bilo je 14 linija. Tek 1984. godine išlo se na proširenje telefonskih kapaciteta, dogovorena je akcija izgradnje u kojoj su prema projektu za 120 priključaka, preko 50 posto troškova snosili mještani a ostalo PTT. Mještani su iskopali kanale za podzemnu mrežu, postavili kablove, iskopali jame i postavili stupove za zračnu mjesnu liniju. Kasnije je kapacitet povećan za 60 brojeva a 1995. godine dodano je još 100 novih priključaka. Danas je čitav telefonski sustav na tršćanskom području povezan svjetlovodnim kabelom.
Stara pošta u Čabru, koliko se sjećam iz pričanja moje bake, nalazila se tamo negdje, gdje je danas kuća obitelju Turk (Romančekovi). Ne mogu se točno sjetiti je li bila ispred ili iza njihove kuće. A možda je to bila i Gabricina kuća, rođakinje danas pok. Zlatka Varšave. Čabranci su zvali onu prvobitnu poštu «stara pušta», a poštarica je bila, kako su je zvali, neka «gaspa zs pušte». Moja ju je baka više puta spominjala, jer su se tamo išle više puta kartati «za krajcare», ali na simbolično male svote. Kasnije, ali ne znam točno kada, pošta se od tamo preselila u (bivšu) Knaflovu kuću (danas je tu «Građevinar». Prije rata se u njoj s desne strane nalazila pošta, a nasuprot njoj bila je Narodna knjižnica s prvim radio aparatom, kojeg su navečer slušali mještani. Prije rata bila je uspostavljena autobusna vezan s Delnicama, koja je prevozila i poštu, a šofer je bio neki Klobučar iz Delnica. Poslije rata dugo godina je autobus vozio Kezele iz Delnica. A pošta je preseljena u novi prostor u središtu naselja.
Mnogima će biti zanimljivi slijedeći podaci koje sam pronašao u knjizi Nedeljka Nižića. Tu se spominje ČABAR (Cubur, Cabar, Conmcanera, Ciabar), gdje je poštanski ured otvoren 01.10.1859. godine. Početkom XX. stoljeća pošiljke su se otpremale u Prezid i natrag, dvopregom, jedanput dnevno. Ured je 1908. godine bio ugovorni (neerarski). Od proljeća 1941. godine poštanski je ured bio pod talijanskom okupacijom do bezuvjetne kapitulacije 08.09.1943. godine. Ured je poslovao 1947. godine  Brzojavna se služba obavljala 1947. godine preko telefona, koji je pušten u promet 07.10.1931. godine. U Čabru je 1939. godine postojala telefonska centrala s četiri pretplatnika. Telefon je bio u prometu 1947. godine.
Pošta je u GEROVU otvorena 06. studeni 1883. godine. Koncem XIX. stoljeća pošiljke su se otpremale u Čabar i natrag, dvopregom, jedanput dnevno. Ured je 1908. godine bio ugovorni. Pod talijanskom okupacijom bio je od 27. svibnja 1941. do bezuvjetne kapitulacije Italije 08. rujna 19434.g.Ured je ponovno otvoren 25. listopada 1945. godine. Ured je poslovao 1947. godine. Godine 1900. u Gerovu je postojao brzojavni ured. Brzojavna se služba 1947. godine obavljala preko telefona. U Gerovu je 1939. godine postojala telefonska centrala s tri pretplatnika. Telefon je bio u prometu 1947. godine.
Poštanski ured PLEŠCE (Plesce, Plezze) je otvoren 10. veljače 1875. godine, a drugi izvori kazuju da je to bilo 31. svibnja 1875. godine. Koncem XIX. i početkom XX. stoljeća pošiljke su se otpremale u Čabar i natrag dvopregom, jedanput dnevno. Ured je 1908. godine bio ugovorni, a za vrijeme II. svjetskog rata bio je pod talijanskom okupacijom od proljeća 1941. do kapitulacije Italije 1943. godine. Ured je poslovao 1945. godine. Poštanski ured Plešce bio je otvoren 1947. godine. Vrijedno je ovom prigodom spomenuti povezanost Plešci s Brodom na Kupi gdje je poštanski ured otvoren 01.prosinca 1863. godine. Naime, koncem XIX. stoljeća pošiljke su se iz Broda na Kupi otpremale u Plešce i natrag, dvopregom, jedanput dnevno. Brzojavni ured je ustrojen 11.lipnja 1910. godine a brzojavna se služba 1947. godine obavljala telefonom Telefon je pušten u promet 21. veljače 1939. godine. Telefon je bio u prometu 1947. godine.
Poštanski ured PREZID (Vallogiulie) otvoren je 11. travnja 1880. godine, no drugi podaci govore da je to bilo 29. srpnja 1880. godine. Ured je 1908. bio ugovorni, a pod talijanskom okupacijom u vrijeme II. svjetskog rata nalazio se od proljeća 1941. do bezuvjetne kapitulacije Italije u rujnu 1943. godine. Poštanski ured Prezid zatvoren je 30. rujna 1945 godine i ponovno otvoren 10. kolovoza 1946. godine. Ured nije poslovao 1947. godine. Brzojavni je ured ustrojen 15. studeni 1897. godine, dok je telefon pušten u promet 01. ožujka 1938. godine. U Prezidu je 1939. godine bio jedan pretplatnik koji je priključen na mjesnu telefonsku centralu.
Poštanski ured TRŠĆE (Tresce, Trsce) otvoren je 11.ožujka 1902. godine. Prometno područje ureda je 1902. godine obuhvaćalo. Brinj.Dragu, Crnilaze, Dragu Srednju, Ferbežare, Geden, Gernike, Kralje.Vrh, Laze, Mak.Hrib, Narudnik, Petrine, Policu Čabarsku, Prh. Dragu, Prhce, Peršljete, Ravnice, Sela, Sokole, Smrekovu Dragu, Štimce, Vrhe, Vrhovce, Žikovce i Szumpre. Ured je 1908. bio ugovorni. Poštanski ured Tršće je bio u međuvremenu zatvoren, jer je ponovno otvoren 17. ožujka 1921. godine. Pod talijanskom okupacijom bio je od proljeća 1941. do kapitulacije Italije 1943.g.Poštanski ured Tršće zatvoren je 30. rujna 1945. godine, a ponovno otvoren 24. lipnja 1946. godine. Poštanski ured Tršće poslovao je 1947. godine. Brzojav je ustrojen 01. srpnja 1928. godine, a isti nije bio u uporabi 1947. godine. Telefon je pušten u promet 01. srpnja 1928. godine. Telefonska je centrala puštena u promet 03. srpnja 1938. godine. Telefon 1947. godine nije bio u prometu.

                                                                                         Željko Malnar